Portal ICT Business razgovarao s Krešimirom Vlašićem (COO, Jung Sky)

Dana 11. rujna 2025., na portalu ICT Business objavljen je intervju s Krešimirom Vlašićem, direktorom za operativno poslovanje Jung Skya. Neke od tema obrađene u članku su kako napredne tehnologije mijenjaju način upravljanja i održavanja poslovnih zrakoplova, na koji način održiva goriva i elektrifikacija ulaze u poslovnu avijaciju, kako digitalizacija putničkog iskustva mijenja očekivanja poslovnih putnika u privatnim zrakoplovima i dr.

Link na izvorni članak nalazi se OVDJE, a u nastavku prenosimo kompletan Q&A.

---

Kako napredne tehnologije – od umjetne inteligencije do digitalnih kokpita – mijenjaju način upravljanja i održavanja poslovnih zrakoplova? Možete li navesti konkretne primjere u kojima su te tehnologije već poboljšale sigurnost ili učinkovitost leta? Koliko se piloti i tehničari moraju dodatno educirati kako bi pratili ovaj razvoj?

U dijelu koji se ne tiče uređaja i softvera na zrakoplovima te samog letenja, jasno da je razvoj tehnologije omogućio bržu, jednostavniju i sveobuhvatniju provedbu i kontrolu aktivnosti koje su podjednako važne za sigurnost operacija i kontinuiranu plovidbenost zrakoplova. Od logistike, prikupljanja, arhiviranja i dijeljenja informacija, statistike, nadzora generalno i sl., svugdje je tehnologija olakšala poslovanje, baš kao i u drugim industrijama.

Što se samih zrakoplova tiče, situacija je poprilično složena s obzirom da se radi o industriji koja je strogo regulirana, a kao posljedica zahtjeva koji se tiču sigurnosti letenja odnosno utjecaja na ljudske živote.

Tako svaki tip zrakoplova prije „puštanja“ u promet prolazi vrlo složene postupke certifikacije koji završavaju izdavanjem dokumenta naziva „Type Certificate“ od strane zrakoplovnih vlasti države proizvođača zrakoplova. Tim dokumentom definiran je status zrakoplova u smislu njegove opreme.

Ako kao operator na zrakoplovu želite izvršiti zamjenu bilo koje opreme drugom opremom (primjerice jedan tip sjedala za drugi), to možete provesti samo uz postupak certifikacije za točno taj segment. Navedeno se provodi kroz postupak ishođenja STC-a (Supplemental Type Certificate). Jasno, radi se o iznimno skupom postupku za koji u većini slučajeva samo papirnati dio postupka rezultira troškovima od nekoliko desetaka tisuća eura. Takva je situacija i po pitanju „digitalizacije“ zrakoplova, bilo kakva nadogradnja opreme zahtijeva iznimno visoke investicije te se stoga takva unapređenja provode prilično rijetko, u većini slučajeva samo u situacijama kada je to zahtijevano regulativom, odnosno kada je uvjet za daljnju operaciju zrakoplovima. Takva je situacija i u Jung Skyu. Kao jedan od primjera, nedavno su na našim zrakoplovima provedene modifikacije koje su zahtijevane regulativom, a s ciljem povećanja preciznosti navigacijskih uređaja.

Jasno da Jung Sky podržava digitalizaciju zrakoplova jer se time podiže standard sigurnosti i razina usluga, te je stoga u kratkoročnim planovima definirana zamjena flote novijim zrakoplovima koji će po pitanju digitalizacije biti na daleko višoj razini.

Na koji način održiva goriva i elektrifikacija ulaze u poslovnu avijaciju? Koliko realno možemo očekivati da će zrakoplovi na održiva goriva postati standard u idućih deset godina? Jesu li poslovni korisnici spremni platiti višu cijenu karata zbog ekoloških rješenja?

Održiva goriva u poslovnu avijaciju ulaze putem inicijative Europske komisije pod nazivom „ReFuelEU“ čiji osnovni cilj je kontinuirano povećanje postotka upotrebe održivog zrakoplovnog goriva (eng. SAF – Sustainable Aviation Fuel) do 2030., odnosno 2050. godine.

Spomenuta inicijativa obvezuje nas kao operatora da gorivo punimo na točno određenim zračnim lukama, a to su sve EU zračne luke koje su u 2024. imale više od 800.000 putnika, dok zračne luke obvezuje da gorivo kojim opskrbljuju operatore u sebi sadrži minimalno 2% SAF-a te da taj postotak kroz godine kontinuirano povećavaju. Do 2030. taj bi postotak trebao biti 6%, a do 2050. čak 70 posto.

Što se tiče spremnosti poslovnih korisnika da plate višu cijenu, mislim da neće puno dvojiti niti razmišljati o tome. Tržište će prisiliti operatore da povećaju svoje cijene, a putnici će to ukalkulirati u svoje planove.

Kako digitalizacija putničkog iskustva mijenja očekivanja poslovnih putnika u privatnim zrakoplovima? Koje se tehnologije najviše traže – brzi internet, personalizirani infotainment sustavi ili pametna sjedala? Mijenja li se profil korisnika privatnih letova zbog tih novih usluga?

Ovisi o tržištu, frekvenciji putovanja, trajanju leta te donekle o broju putnika u avionu i posljedično tomu samom tipu zrakoplova koje putnik preferira. Opet bih naglasio ono što sam istaknuo na samom početku, a to je da su mogućnosti operatora u smislu značajnog tehnološkog unaprjeđenja zrakoplova regulirane i limitirane, ali naravno da vrlo često imamo priliku čuti naše putnike o tome što traže i kako što doživljavaju.

Što se Jung Sky operacija i našeg iskustva tiče, digitalizacija kompletnog iskustva ima nekog utjecaja, ali to je na relativno zanemarivoj razini, prvenstveno iz razloga što je prosjek trajanja naših letova oko sat i pol, a velika većina letova je ispod 3 sata. O wi-fiju i brzom internetu se ponekad priča, no rekao bih da pametna sjedala, infotainment i slično predstavljaju zanemarivu ulogu u njihovim odlukama. Očekivanja bi vjerojatno bila drukčija da imamo prekooceanske letove, odnosno da nam je i prosjek trajanja leta duplo veći.

Putnici odluke o tome s kime letjeti temelje na povjerenju, u prvom redu prema svom brokeru preko kojeg i dolaze do operatora, a kroz sam let i iskustvo stječu i povjerenje prema operatoru, a temelje ga na vještinama, profesionalnosti i ljubaznosti pilota, urednosti i udobnosti zrakoplova, te fleksibilnosti operatora, u smislu vremena polaska, jednostavnosti komunikacije, pouzdanosti informacija i sl. Vrijednost za novac vide u kvalitetnom korištenju odnosno optimizaciji najvažnijeg resursa danas – a to je „vrijeme“, kao i svim ostalim benefitima poslovne avijacije za njihovu poslovnu svakodnevicu ili povremeno privatne potrebe.

Koliku ulogu imaju bespilotni sustavi i autonomne funkcije u budućnosti poslovne avijacije? Jesu li poslovni ljudi spremni letjeti u zrakoplovima s minimalnim ljudskim nadzorom? Kakvi su sigurnosni standardi potrebni da bi se to ostvarilo?

U tehnološkom smislu, avioni su danas u stanju praktički cijeli let izvesti sami, bez ičije „pomoći“, no uloga pilota je i dalje nezamjenjiva u smislu provođenja postupaka u nepredviđenim situacijama. Smatramo da, za razliku od primjerice brzih vlakova i metroa koji su već godinama potpuno automatizirani, u komercijalnoj upotrebi u avijaciji za takav korak treba neki „sljedeći stupanj“ tehnološkog napretka.

Koliko danas poslovni ljudi u Europi i svijetu koriste privatne zrakoplove u odnosu na komercijalne linije? Je li pandemija promijenila navike putovanja i ubrzala rast korištenja poslovne avijacije? Kako se ti trendovi odražavaju na rast flota i ulaganja u nove zrakoplove? 

Odluka o tome hoće li letjeti privatnim zrakoplovom ili redovnim komercijalnim linijama ovisi o puno faktora, između ostalih i o tome kakvim tipom posla se bave, koliko često putuju, koji su razlozi zbog kojih putuju, gdje putuju i ostalo. 

Ako nečija poslovna svakodnevica ne trpi višesatno čekanje u zračnim lukama, vrlo zahtjevne sigurnosne preglede, kontinuirano prilagođavanje boljkama redovnog zračnog prometa, manevriranje s dostupnim zračnim linijama, presjedanjima i sl., ta će osoba većinu vremena vrlo vjerojatno letjeti privatno jer, osim što se let može dogovoriti u vrlo kratkom roku, a vrijeme polaska i povratka u većini slučajeva organizirati sukladno vlastitom rasporedu, u zračnu luku dolazi se 20-ak minuta prije leta, a željena destinacija bira između tisuću aerodroma u Europi na koje se uvijek leti direktno.

Osim toga, naša su iskustva da putnici nerijetko u jednom danu obiđu više destinacija. Mnogi će reći, a ja ću se složiti, da je vrijeme naš najveći i najdragocjeniji resurs, a svaka od prethodnih točaka govori u prilog tome da let privatnim zrakoplovom omogućava korištenje vremena na najučinkovitiji i najefektivniji mogući način. 

Što se pandemije tiče, njezin najveći utjecaj na poslovnu avijaciju definitivno je bilo povećanje razine osviještenosti o svim benefitima koje ovakav tip prijevoza omogućava, jer redovna komercijalna avijacija u to je vrijeme doživjela izuzetno velike disrupcije. Tada smo se, češće nego inače, susretali s putnicima koji su privatnim zrakoplovima letjeli prvi put u životu, a dio njih i dan-danas zbog pozitivnog iskustva preferira letjeti privatno. No, potražnja za privatnim letovima bila je na vrlo visokim razinama i prije pandemije.  

Puno veći i dugoročniji utjecaj pandemija je imala na cijene kategorije poslovnih zrakoplova, koje su tada porasle za 30-ak posto i od čega se tržište još uvijek nije oporavilo.